Republika Turska (tur. Türkiye Cumhuriyeti) država je u jugozapadnoj Aziji a oko tri procenta njene teritorije se nalazi u jugoistočnoj Evropi (jugoistočni deo Balkanskog poluostrva). Do 1922. godine današnja Turska je bila sedište Osmanskog carstva. Glavni grad Turske je Ankara a najveći grad je Istanbul. Turska se nalazi na obalama Crnog, Mramornog, Egejskog, i Sredozemnog mora, što je čini zanimljivim turističkim odredištem. Turska se graniči na zapadu sa Grčkom i Bugarskom, na istoku sa Gruzijom, Jermenijom, Azerbejdžanom i Iranom, na jugu sa Irakom i Sirijom. Prvi predsednik Republike Turske i njen osnivač bio je Mustafa Kemal Ataturk. Turska je svetovna parlamentarna republika zasnovana na načelu deobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Ustav je vrhovni zakon države. Predsednik je šef države i bira se najmanje dvotrećinskom većinom Velike turske narodne skupštine (tur. Türkiye Büyük Millet Meclisi; TBMM), poznatije kao Medžlis, na jednokratni, sedmogodišnji mandat. Da bi bio podoban za ovu funkciju, kandidat mora biti turski državljanin stariji od 40 godina, mora biti podoban za izbor u TBMM, i mora imati visoku stručnu spremu. Predsednik predsedava Nacionalnim savetom za bezbednost i vrši funkciju vrhovnog komandanta. U vreme rata, načelnik Generalštaba vrši funkciju vrhovnog komandanta u ime predsednika. Predsednik je ovlašten proglašavati zakone ili ih slati nazad u parlament na ponovno razmatranje, raspisivati javne referendume, raspisivati parlamentarne izbore, imenovati premijera ili prihvatiti njegovu ostavku; ratifikovati i objavljivati međunarodne sporazume itd. Izvršna vlast je u rukama predsednika i Saveta ministara, kojim predsedava premijer. Premijera imenuje predsednik odabirom između članova Velike turske narodne skupštine, i kandiduje ministre, čije imenovanje mora odobriti Velika turska narodna skupština. Na premijerov predlog predsednik razrešava ministre i imenuje nove. U roku od nedelju dana od formiranja novog Saveta ministara, premijer ili jedan od ministara predstavlja vladin program pred Velikom turskom narodnom skupštinom, nakon čega se izglasava poverenje. Pre opštih izbora, ministri pravde, unutrašnjih poslova i komunikacija moraju se povući iz kabineta, a imenuju se nezavisni i neutralni (bez političkih veza) ministri. Savet ministara izdaje pravila o primeni zakona i ostalim pitanjima, uz uslov da se ne kose sa postojećim zakonima, koje tada proverava Državni savet. Velika turska narodna skupština može smeniti vladu izglasavanjem nepoverenja. Prema ustavu iz 1982, zakonodavna vlast pripada Velikoj turskoj narodnoj skupštini (Medžlis), koja zaseda u Ankari. To je jednodomno telo sa 550 mesta koje se bira po sistemu proporcionalne zastupljenosti opštim pravom glasa odraslih, na petogodišnji mandat. U Skupštini su zastupljene samo stranke koje su sakupile više od 10 posto glasova u zemlji. Velika turska nacionalna skupština donosi, menja, dopunjava i opoziva zakone; nadgleda rad Saveta ministara i ovlašćuje ga da izdaje odluke o posebnim pitanjima koje imaju snagu zakona; ratifikuje međunarodne sporazume i odluke vezane uz štampanje novca, objave ratnog stanja, te učestvovanje državnih oružanih snaga u operacijama u inostranstvu; odlučuje o pitanjima vezanim uz odobravanje amnestija i pomilovanja itd. Ustavom iz 1982. proglašena je nezavisnost državnih sudova i sudija. Turska ima jedinstveni pravni sistem građanskih i vojnih sudova, od kojih svaki ima apelacioni sud sa sedištem u Ankari. Ustavni sud preispituje ustavnost zakona i odluka sa snagom zakona, kao i pravila procedure Velike turske nacionalne skupštine. Njegove odluke se odmah objavljuju u Službenom listu, pa su obavezujuće za sve, uključujući zakonodavnu i izvršnu vlast. Sudije imenuje predsednik. Visoki apelacioni sud je poslednji stepen preispitivanja odluka i presuda koje su doneli sudovi. Sudije bira Vrhovni savet sudija i tužilaca. Državni savet je najviši upravni tribunal. Tri četvrtine sudija imenuje Vrhovni savet sudija i tužilaca, a jednu četvrtinu predsednik. Ustavom iz 1982. propisano je uspostavljanje sudova za bezbednost koji se bave napadima na nacionalni i teritorijalni integritet Turske, demokratski poredak, napade na unutrašnju i spoljašnju bezbednost države itd. Tu je još i mnogo nižih građanskih i vojnih sudova.
Mapa sajta